Današnje su me novine pomalo zatekle. Prvo Novi list u kojem je Nataša Božić na (gotovo) cijeloj trećoj strani piše tekst pod naslovom „Ranko Ostojić podupire osnivače frakcije u SDP-u“, a potom i Slobodna Dalmacija u kojoj Marina Karlović-Sabolić piše teskt „(Frakcija SDP-a za stopiranje jednoumlja“. Kako me Martina spominje kao „poznatog SDP-ovog blogera“ (hehehe, hvala, bez obzira na utemeljenost epiteta :-)), a kako oba teksta barataju pojmom „frakcije“ koji definitivno nije adekvatan za opis ove inicijative, odlučio sam napisati par riječi o čitavoj stvari.
Prije nego li pređem na poantu, želim napomenuti da SDP uistinu svojim Statutom omogućava formiranje unutarstranačkih frakcija (ili „programsko političkih struja“) i da u tome ne vidim ništa loše. Frakcije de facto postoje u svakoj stranci, i mislim da bi i po SDP bilo poželjnije da se faktične neformalne frakcije formaliziraju, te da se na unutarstranačkim izborima neslužbeni frakcijski „šalabahteri“ zamijene sa službenim izbornim prijedlozima pojedine frakcije. Problem je nažalost u tome što se pojam frakcije automatizmom doživljava kao nešto negativno čime se apriori radi protiv jedinstva stranke. No to u zapadnim demokracijama nije tako – frakcije samo predstavljaju formalizaciju unutarstranačke političke borbe i pozicioniranje. Jedinstvo stranke treba tražiti nakon što stranka kroz unutrašnje (poželjno otvorene i demokratske) mehanizme, pa i kroz „frakcijska“ sukobljavanja ideja, dođe do konačnog stava.
No, bez obzira na taj moj stav prema ulozi frakcija u unutarstranačkom životu, inicijativa o kojoj se piše ne spada u tu domenu – iako je, praktičnosti radi, iskoristila statutarnu mogućnost formiranja kao „programsko političke struje“.
Prvo, „Forum za 100 postotni SDP“ (radni naziv) nije frakcija koja bi okupila ljude sličnog (unutarstranačkog) političkog nazora, već od samog početka radi upravo suprotno – okuplja ljude koji su u stranci najčešće iskazivali prilično suprostavljena mišljenja. Ono što je svim tim pojedincima zajedničko jest želja za većim stupnjem unutarstranačke komunikacije, te afirmacija i unapređenje unutarstranačke demokracije. U tom kontekstu, ova je inicijativa puno sličnija Forumu mladih ili Forumu žena, nego li klasičnoj frakciji – od tuda i „Forum“ u radnom imenu inicijative.
Drugo, ako se već problematizira jedinstvo stranke, po mom su mišljenju puno štetniji „anonimni izvori iz vrha stranke“, ali i međusobno slanje poruka putem medija (kad tome nije vrijeme) od ovakvih inicijativa. Svi članovi stranke – uključujući i one koji se protive osnivanju ovog foruma – mogu na unutarstranačkom forumu moj.sdp.hr izreći svoje mišljenje. Ova inicijativa nije „od jučer“ već se duže vrijeme razgovara, oblikuje i formira na stranačkom forumu. Svi su pozvani da iskažu svoje mišljenje i njime utječu na ovu inicijativu.
I treće, da – i ova je inicijativa vjerojatno imala nekih grešaka u koracima. No to, kao ni (medijski) pritisci od „anonimnih pojedinaca iz vrha stranke“ ne bi trebalo, ni smjelo, poslužiti kao razlog (izgovor) za povlačenje iz ove priče. Na muci se poznaju junaci. Dobru priču treba gurati – najlaše je naći razlog zašto u njoj ne sudjelovati.
|