hatzivelkos

utorak, 15.09.2009.

Jedna Jaca ne čini proljeće

Proteklih dana svjedočimo renesansi Jadranke Kosor. Sve do nedavno, Jaca je bila etiketirana kao slaba premijerka, kao osoba koja ne može ovu Vladu zadržati na okupu duže pd proljeća, kao „privremeno rješenje“ u HDZu. Da bi se situacija kopernikanski okrenula „rješavanjem“ problema sa Slovenijom. Sada je priča potpuno drugačija – Jadranka je odjednom postala neupitni autoritet u vlastitoj stranci i Vladi, premijerka sposobnija od karizmatičnog Sanadera vrhunskih komunikacijskih vještina. I to sve zato jer je razrješila gordijski čvor slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora. Prvo i osnovno – izvoditi konstrukcije o Jadrankinoj „novoj snazi“ je debelo preuranjeno. Naime, čitava se priča između Jadranke i Boruta odigravala iza čvrsto zatvorenih vrata. Tako da do sada niti nije bilo interakcije s javnošću. Pravi test – predstavljanje dogovora javnosti – tek slijedi, i kako se vidi iz posljednjih medijskih natpisa, već se zakuhalo. Borut priča stvari, pa za to isto Jadranka tvrdi da ne postoji. Već viđeno, zar ne? Nije ni čudno, budući se javnost s obje strane granice godinama isključivo huškala. Dakle, prava evaluacija nove političke moći Jadranke Kosor moći će se obaviti tek nakon što se prašina u javnosti slegne. Do tada je na meniju isključivo politički spin, kojeg su popušili i neki komentatori čije procjene inače cijenim. Nadalje, izrazito je upitno koliko je postignuti dogovor rezultat Jadrankine vanjsko-političke umješnosti. Tako Butković (u svom napuhanom „pozvan-sam-na-ručak-koji-je-usput-rečeno-bio-dobar“ stilu) piše kako je pregovore deblokirala EU, te kako se za jesensku deblokadu u diplomatskim krugovima znalo od travnja (dakle, prije nego li je veliki komunikator podvinuo rep). Paralelno, Philip Crowley, glasnogovornik Državnog tajništva (tj. ministarstva vanjskih poslova) SADa, kroz rečenicu “imali smo značajne razgovore s obje zemlje ” otvoreno govori o utjecaju američke diplomacije na ekspresno rješavanje ovog problema. Tako da je teza kako je Jadranka riješila problem koji Ivo nije mogao – izrazito tanka i nategnuta. I treće – potrebno je proanalizirati što je uistinu postignuto ovim dogovorom? Prvo i najvažnije – deblokada nije. Naime, prema riječima Samuela Žbogara, slovenskog ministra vanjskih poslova, Ljubljana će Zagrebu deblokirati 11 od 14 blokiranih pregovaračkih stajališta, dok u preostala tri Slovenija ima još neke zadrške. Dodatne zadrške nisu precizirane, no na marginama se čuje kako ta poglavlja Ljubljana čuva kao osigurač i kontrolu za provođenje dogovorenog. Dakle, može se pričati jedino o parcijalnoj deblokadi pristupnih pregovora, koja će omogućiti da se u narednim mjesecima ipak nešto odradi. U pismu koje je Jadranka poslala švedskom predsjedništvu EU, Jadranka između ostalog kao rezultat dogovora navodi obvezu nalaženja načina rješavanja pitanja granice prije ulaska Hrvatske u EU. Doduše, Borut je prezentirao malo drugačiji zaključak – obvezu nalaženja rješenja pitanja granice, što je puno jači uvijet. No pustimo li to na stranu, jasno je da današnji dogovor, velika diplomatska pobjeda i Jadrankina nova snaga nisu ništa drugo nego li – kupovanje vremena. Naime, problem je i dalje nije rješen, put u EU može i dalje biti blokiran u svakom trenutku – kako kroz tri poglavlja u kojima Ljubljana ima zadršku, tako i kroz proces slovenske ratifikacije, kroz koji se mora proći po završetku pregovora. Garancija nema. Jedino je kupljeno malo vremena, i to uz prlično visoku cijenu – službeno hrvatsko pristajanje na vezanje rješavanja problema granice sa procesom ulaska u EU. Kraće rečeno, Jadranku čekaju vrući tjedni i mjeseci. Rješenju problema nismo niti malo bliže. A javnost je s obje strane granice jednako nabrijana kao i prije dva tjedna. Budući, jedna Jaca ne čini proljeće.

- 11:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.