hatzivelkos

ponedjeljak, 28.09.2009.

Osvajanje Pantovčaka na juriš

Predsjednička kampanja je s pravom primarna tema u javnom prostoru – nakon isteka Mesićevog drugog mandata, i u situaciji u kojoj HDZ na izbore izlazi s teretom krize i lošeg vodstva na leđima, te sa kandidatom unaprijed preodređenim na neuspjeh – predsjednička trka ostavlja dojam velike otvorenosti. Tom dojmu dodatno pridonosi kandidatura jakog nezavisnog populističkog kandidata, kao i još uvijek podgrijavana trakavica o Bandićevoj (samo)kandidaturi. U toj kompleksnoj političkoj igri postavljana su mnoga pitanja, i mnoge teze – od kojih su neke utemeljene na kvalitetnoj analizi potencijala pojedinih kandidata, dok su druge proizvod ciljanih spinova. Mene danas ineresira jedna teza koja se već nekoliko puta ponovila u SDPovim krugovima – može li Josipović predsjedničke izbore osvojiti na juriš, tj. u prvom krugu? Prije nego li krenem u analizu teze moram napomenuti – naravno da stranka (kao i svi ostali kandidati) ide sa samouvjerenim izjavama u javnost. Pogledamo li interviewe predsjedničkih kandidata, vidi se svi na hipotetska pitanja oko pobjede ili gubitka izbora odgovaraju mantrom – „siguran sam da ću ja pobijediti“. Prirodno je onda da SDP, čiji kandidat uvjerljivo vodi u svim do sada provedenim anketama, ide još jednu stepenicu više – „pobijediti ćemo u prvom krugu“. Dakle, ta samonametnuta samouvjerenost definitivno pokriva dio motivacije za plasiranje teze o pobjedi u prvom krugu. No, i bez obzira na to, ostaje pitanje da li je takav scenarij moguć? Prvo, treba promotriti trenutnu poziciju koju ocrtavaju ankete. Sve ozbiljnije rađene ankete u zadnje vrijeme prikazuju uvjerljivo Joipovićevo vodstvo koje se kreće oko 25%. No to je postotak od ukupnog broja anketiranih. Relevantna je informacija koliki postotak postiže Josipović među onima koji su odlučili glasati za nekog od kandidata – dakle među populacijom koja namjerava izaći na izbore. Neodlučni birači se (uz manje oscilacije koje su rezultat dobre ili loše kampanje) uglavnom raspodjele među kandidatima u skladu sa postocima postignutim među „politički determiniranom“ populacijom. Uz neku grešku, naravno. U tim okvirima, dakle među populacijom koja zna za koga će glasati rezultati izgledaju ovako: Tu se može vidjeti da Josipović danas, puno prije službenog početka kampanje, dobija oko 40% glasova. Tako blizu, a tako daleko. Strategija za dobijanje natpolovične većine u prvom krugu Da bi se taj postotak iz anketa podebljao na dan izbora, te da bi brojka preskočila odlučujućih 50%, SDP mora napraviti nekoliko stvari, koje bi se ukratko mogle sumirati u dvije točke – grupiranje glasova lijevog centra i fokusiranje stranke na predsjedničku trku. Grupiranje glasova lijevog centra Lijevi centar u današnjem trenutku raspolaže respektabilnim bazenom glasova. No, glasovi se dijeljenjem na tri kandidata lijevo-liberalnog centra rasipaju. Iako uvjerljiva većina tih glasova odlazi Josipoviću, takva disperzija onemogućava izbor u prvom krugu. Tu su pred SDPom dvije opcije. Prva, kooperativna opcija, podrazumjeva zajednički nastup lijevog centra sa Josipovićem kao zajedničkim kandidatom. Već je bilo nekoliko naznaka djelovanja u tom smijeru, kada su nakon prvih razgovora o zajedničkom nastupu na slijedećim parlamentarnim izborima, HNS i IDS dali naslutiti da su spremni podržati najajčeg oporbenog kandidata, no to se jedinstvo posljednjih tjedana rasipalo. U tom scenariju, HNS i IDS trebaju shavtiti da je podrška Josipoviću, i pobjeda u prvom krugu, u biti – i njihov primarni politički interes. Zašto? Zato jer bi pobjeda u prvom krugu – nešto čemu Hrvatska do danas nije svjedočila, pa čak ni prilikom reizbora predsjednika Mesića – dala izrazitu težinu zahtjevima za prijevremenim parlamentarnim izborima. Vlade u demokraciji padaju zbog gubitka legitimiteta – kako onog formalnog, predstavljenog kroz većinu u parlamentu, tako i zbog onog neformalnog, iskazanog kao široko javno nepovjerenje vladajućoj strukturi. Pobjeda oporbenog kandidata u prvom krugu bila bi baš to – masovni iskaz nepovjerenja birača sadašnjoj vladajućoj strukturi, nakon kojeg bi uslijedio općenacionalni pritisak koji mora rezultirati prijevremenim izborima. Ukoliko HNS i IDS ne prepoznaju svoju poziciju u tom kontekstu, SDPu preostaje druga, konfrotirajuća opcija, po kojoj bi se Josipović, odnosno SDP, sa tom porukom obratio direktno biračima Vesne Pusić i Damira Kajina. „Glasajte za mene, jer na taj način dajete jasniju i nedvosmisleniju poruku sadašnjoj Vladi. Glasajte za mene, jer na taj način omogućavate brže promjene sadašnjeg lošeg stanja“. Jedinstvo stranke Ne manje važan aspekt uspješne predsjednike trke je jedinstvo i fokus stranke na Josipovićevu predsjedničku kampanju. To u prvom redu znači istjerivanje Bandića na čistinu. Osobno, dijelim stav Vojka Obersnela iskazanog u Novom listu: Ja nemam problem sa javnim izricanjem svojih stavova, i već sam rekao da se Bandić ne ponaša odgovorno prema članstvu SDPa zbog svojih dvosmislenih izjava o kandidaturi. Osobno sam mišljenja da to šteti ugledu stranke pred biračima. Kako se predsjednički izbori bliže, to je sve manje vremena za toleriranje Bandićevog neodgovornog nastupa, i čekanja da se problem riješi sam od sebe. Stranka pred Bandića mora pod hitno izaći sa ultimativnim zahtjevom za javnim očitovanjem o svojoj predsjedničkoj kandidaturi. Ukoliko Bandić, po svom ustaljenom običaju, odluči ignorirati takav zahtjev, ili pak opet da neki od svojih dvosmislenih ne-odgovora, stranka ga treba početi tretirati kao samoproglašenog kandidata koji je institucije stranke, ali i članstvo, podredio svojem sebičnom interesu. Za takvu politiku koja nanosi štetu stranci ne treba imati milosti, te bi posljednja Josipovićeva izjava na temu Bandića Za pobjedu na predsjedničkim izborima nije dovoljno vidjeti samo dalje od Medvednice, nego treba vidjeti dalje i od Marije Bistrice. trebala biti tek početna gruda političke lavine. Ozbiljnost ove strategije najbolje se očituje kroz djeovanje suprotne strane, tj. HDZa. Naime, ovih je dana predsjedništvo HDZa donjelo odluku da u paket ustavnih promjena uđe i odredba o nezastarjevanju kriminala u pretvorbi i privatizaciji, te ratnog profiterstva. Odluka je značajna prvenstveno zbog toga što se radi o udarnoj predizbornoj poruci Ive Josipovića (o kojoj sam i sam pisao u dnevniku „Švedski stol ustavnih promjena“), te jednom od zahtjeva SDPa koji datira još iz 2007. godine. Da se radi o HDZovom udaru na kampanju Ive Josipovića, potvrđuje i sam predsjednički kandidat HDZa, andrija Hebrang, svojom potvrdom Novom listu da je on inicirao taj zaključak predsjedništva svoje stranke. Takvo naprasno izbijanje „aduta“ iz Josipovićevih ruku odraz je visoke razine panike u HDZu. No taktika im se može kao bumerang vratiti u glavu, ukoliko u javnosti prevlada prepoznavanje SDPa kao orginalnog izvora inicijative. U svakom slučaju, jačanjem Josipovićeve pozicije, treba očekivati sve manji HDZov pritisak prema Vidoševiću, te sve veći pritisak prema Jospioviću. Prvenstveno zato jer će se HDZ uskoro oprostiti od nade za Hebrangovim ulaskom u drugi krug, a sve će se više početi suočavati sa opasnošću Jospivićeve pobjede u prvom krugu – koja je za HDZ puno opasnija varijanta. U slijedećim mjesecima preostaje vidjeti koliko su ova moja razmišljanja blizu realnosti.

- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.