hatzivelkos

petak, 06.11.2009.

SDP: okretanje novog lista

Bandić je objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske.

I istog sam trena dobio poriv za pisanje. Htio sam pisati o tome kako nakon dugogodišnjeg jahanja na jeftinim kreditima, okreće leđa Gradu, baš kao što je i Sanader okrenuo leđa državi. Ali neću. Htio sam pisati o klijentelističkoj mreži na čije je podmazivanje trošio gradske novce. Ali neću. Htio sam pisati kako je Bandća već odavno trebalo izbaciti iz stranke, a ne čekati da se izbaci sam, čineći pritom maksimum štete. Ali neću. Htio sam pisati kako riječi da je „Bandić najbolji kandidat za zagrebačkog gradonačelnika“ sada sigurno ostavljaju jako gorak okus u ustima. Ali neću. Htio sam pisati kako kandidiranjem na predsjedničkim izborima, Bandić pljuje u lice svim onim biračima koji su mu prije samo šest mjeseci povjerili da vodi grad slijedeće četiri godine. Ali neću. Htio sam pisati kako je ovom samo-kandidaturom Bandić pljunuo i u lice svih članova SDPa koji su nedavno odlučivali o stranačkom predsjedničkom kandidatu, poručujući im kako njemu to glasanje članstva ne predstavlja ništa. Ali neću. Htio sam pisati kako Bandić nije „jedan od nas“ kakvim se predstavlja, jer „svi mi“ ne živimo u penthouse stanovima od 250 kvadrata „zarađenih“ u deset godina gradonačelnikovanja. Ali neću. Htio sam pisati kako „raditi ću kao konj“ ne predstavlja program. Ali neću.

Neću, zato jer Bandić, svojim likom i djelom, jednostavno ne zaslužuje toliku pažnju.

Bez obzira na način na koji je do toga došlo, SDP se danas nalazi na svojevrsnoj prekretnici. Odlazak Bandića iz stranke je odlazak kronične neuralgične točke koja je nanosila nemjerljivu štetu. Štetu koja se ne može nadoknaditi pukom tvrdnjom da „SDP vlada glavnim gradom Hrvatske“, budući sa Bandićem na vlasti, gradom ne vlada SDP, već Milan Bandić i njegova klijentelistička mreža. Taj trenutak treba iskoristiti. Taj trenutak predstavlja svojevrsno okretanje novog lista, koje se ne smije jalovo potrošiti.

Nalazimo se u jeku predsjedničke kampanje. Ivo Josipović, koji je po svim anketama uvjerljivo u vodstvu, građanima nudi projekt „Nove pravdnosti“. I bez obzira koliko ustavne promjene o nezastarijevanju privatizacijskog kriminala može usitinu postići, bez obzira koliko predsjedničke ovlasti kroz svoje formalne kanale o(ne)mogućuju borbu protiv korupcije, Ivo nudi model političkog ponašanja i vrednovanja. Model borbe protiv korupcije, klijentelizma i nepotizma.

U situaciji smo u kojoj su dva najsnažnije protukandidata Nadan Vidošević – čovjek koji je u jeku najveće privatizacijske pljačke bio ministar gospodarstva i član uprave Hrvastkog fonda za privatizaciju, te Milan Bandić – čiji kumovi zarađuju milijune javnog novca gradnjom montažnih Wca po cijeni od 11 000 eura po kvadratu. Dakle najjača konkurencija predstavlja isti stari korupcijski model vladanja.

U toj situaciji SDP treba biti na visini zadatka, mora biti ono što je ovoj državi potrebno – jasna i snažna oporba, koja će učiniti sve u svojoj moći da već na ovim izborima započne sa promjenom tog modela vladanja.

Zato Ivici Pančiću poručujem da danas nije trenutak za lamentiranje o adekvatnosti predsjednika stranke. Zato Željki Antunović poručujem da nije vrijeme za vođenje unutarstranačke kampanje za mjesto predsjednice zagrebačkog SDPa. Zato Zlatku Komadini poručujem da nije trenutak za forsiranje „unutarstranačke demokracije“ (mada ću tu temu uvijek podržati u odgovarajućem vremenskom kontekstu). Zato Jurici Meiću poručujem da nije trenutak za prebrojavanje Bandićevih simpatizera u stranci.

Trenutak je predsjedničkih izbora, i trenutak da SDP pokaže odgovornost prema svim građanima Hrvatske. Pobjeda Ive Josipovića je prvi korak u demontaži korupcijskog modela vladanja. I to je stranački prioritet.

Bandić je prošlo svršeno vrijeme, i još samo jedan klijentelistički populist, kakvih Hrvatska ima dovoljno. I previše.

- 14:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.