|
|
Prilagođeno pretraživanje
hatzivelkos
četvrtak, 19.11.2009.
Zahtjev za ocjenom ustavnosti Ustavnog suda
Ustavni sud je - u usporedbi sa ostalim predmetima - brzo donio odluku o haraču, tj. kriznom porezu kojeg nam je Jadranka namjerila obračunavati do kraja slijedeće godine. I dobro da je tako - na posebno važna pitanja nacionalnog značaja treba reagirati brzo. U ovom slučaju, Ustavni sud je imao i dodatni motiv za brzo djelovanje - naime, teško je obavljati redovan posao kada je Ustavni sud konstantno zasipan desecima tisuća novih prijedloga za ocjenu ustavnosti kriznog poreza - a sve zbog prakse da paravo na povrat harača imaju samo oni koji su podnjeli zahtjev za ocjenom ustavnosti.
Rezultat je pred nama - svojim priopćenjem (pdf file) od 17. studenog Ustavni je sud podržao harač. U tom priopćenju suci Ustavnog suda redom odbacuju prigovore koji su stavljeni na teret kriznom porezu - osobno se ne osjećam kompetentnim komentirati sve, no jedno objašnjenje mi je istoga trenutka privuklo pažnju.
d) Posebno značenje koje ZoPPPM ima za stabilnost javnih rashoda Republike Hrvatske trenutno ima prednost pred zahtjevima za ostvarenjem apsolutne jednakosti i pravednosti u ubiranju posebnog poreza. Privremeno ubiranje posebnog poreza zasnovano je na kvalificiranom javnom interesu, pa pojedine razlike koje ZoPPPM stvara među svojim adresatima, iako podložne kritici, ne dosižu stupanj zbog kojeg bi se taj zakon u ovom trenutku mogao proglasiti nesuglasnim s Ustavom.
Ovim dijelom priopćenja Ustavnog suda direktno se govori kako je Ustavni sud vagao između „zahtjevima za ostvarenjem jednakosti i pravednosti“ s jedne strane, i „stabilnosti javnih rashoda“ s druge strane, te se odlučio u korist potonjega.
Problem je u tome, što su jednakost i pravednost vrednote eksplicitno propisane Ustavom, dok „stabilnost javnih rashoda“ –nije. Da stvar bude gora, jednakost i pravednost nisu samo ovlaš spomenuti u ustavu, već se u članku 51. eksplicitno navodi „porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti“.
No da ne trčim pred rudo – i sama je predsjednica Ustavnog suda, Jasna Omejec rekla kako je presuda iznimno opsežna i napisana na četrdeset i pet stranica, te kako ju treba pročitati prije komentiranja.
Ok, ne budi lijen, odoh ja do www.usud.hr kako bi potražio spomenuto rješenje. I eto ga.. I stvarno je poduže. Dobro, hajde da vidimo što tu piše.
Nakon uvoda u kojem piše što je sve Ustavni sud poduzeo nakon što ga je zasula hrpa prijedloga i zahtjeva za ocjenom ustavnosti, slijedi objašnjenje odbijenice. Suci na samom početku ustvrđuju: „U postupku ocjene ustavnosti zakona Ustavni sud polazi od sveobuhvatnog pristupa Ustavu, pa njegove odredbe sagledava kao jedinstvenu cjelinu“. Djelim to mišljenje, proširujući ga i na ovo rješenje ustavnog suda – rješenje je potrebno gledati kao cjelinu, posebno promatrajući da li se suci Ustavnog suda cijelo vrijeme vode jednakim kriterijima, i u skladu sa člankom 3. Ustava:
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava
No tome nažalost nije tako, te se Ustavni sud upušta u politički voluntarizam, nepoštivanje članka 3. Ustava i niz nekonzistentnih primjena različitih kriterija.
KRITERIJI
- S jedne strane, Ustavni sud utvrđuje kako harač ne opterećuje najsiromašnije, uzimajući pritom minimalnu plaću (cca 2800 kn) kao „svojevrsnu smjernicu pri konkretizaciji ustavnog jamstva da svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život“ (odjeljak 14.2, pod d), implicitno priznajući time egzistenciju „egzistencijalnog minimuma“ – svote kojom građanin mora podmirivati najosnovnije životne potrebe.
S druge strane, u odjeljku 15.3, Ustavni sud obrazlažući „načelo vertikalne jednakosti“ harača ustavni sud tretira prihode u njihovom apsolutnom iznosu, ne umanjujući ih za svotu egzistencijalnog minimuma. Tako je Sud ustvrdio:
relativni odnos gospodarske snage prije oporezivanja osobe A, čiji primici iznose 10.000,00 kuna, prema gospodarskoj snazi osobe B, koja ima primitke u visini od 40.000,00 kuna je 1 : 4. Nakon oporezivanja primjenom stope od 6% u skladu s odredbama ZoPPPM-a, odnos njihovih gospodarskih snaga ostat će neizmijenjen: osoba A platit će porez u iznosu od 600,00 kuna, a osoba B u iznosu od 2.400,00 kuna, pa će odnos njihove preostale gospodarske snage ostati i dalje neizmijenjen, to jest 1 : 4 (9.400,00 naspram 37.600,00 kuna u apsolutnim iznosima mjesečnih primitaka).
No, gospodarska snaga osobe prije oporezivanja ne predstavljaju njegova ukupna primanja, već primanja umanjena za svotu egzistencijalnog minimuma. Prema tome, omjer gospodarske snage osobe A i osobe B prije oporezivanja iznosi 0,1935 (7200:37200), dok taj omjer nakon oporezivanja iznosi 0,1896 (6600:34800) - dakle, osoba sa većim primanjima postala je gospodarski snažnija u odnosu na osobu sa manjim primanjima nakon primjene harača.
Relativna razlika između omjera postaje još drastičnija ukoliko se usporede osoba C sa primanjima od 3000 kuna i osoba sa primanjima od 40 000 kuna – iako je osoba B oporezovana po većoj stopi. Tada prvotni omjer gospodarske snage sa 0,0053 (200:37200) prelazi u 0,0040 (140:34800).
Ključ za pravilno razumjevanje je načelo progresivnog oporezivanja – koje harač ignorira. Ustavni sud s pravom utvrđuje da hrvatski ustav, za razliku od talijanskog ili španjolskog ne propisuje eksplicitno obavezu progresivnog oporezivanja, no ta je obaveza implicitno dana i u hrvatskom Ustavu u formulaciji članka 51: „svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.”. Naglašavam ovaj dio „u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima“, budući taj termin treba tumačiti na način da se „gospodarskim mogućnostima“ smatra gospodarska snaga osobe nakon što podmiri svoje osnovne egzistencijalne potrebe i osnovne egzistencijalne potrebe osoba koje uzdržava.
Pitati ćete se – otkud meni pravo da Ustavnom sudu diktiram kako tumačiti ustavne termine. Odgovor je jednostavan – iz Ustava. Naime, članak 3. Ustava propisuje: „(...) socijalna pravda (...) najviša je vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava”. Ovaj primjer pokazuje, kako socijalna pravda nije bila temelj Ustavnom sudu za tumačenje spornih odredbi zakona.
S treće strane, Ustavni sud pojam „egzistencijalnog minimuma“ – čije je postojanje sam utvrdio u odjeljku 14.2, u odjeljku 15.4 odjednom počinje stavljati u znakove navodnika, relativizirajući njegovu egzistenciju i iznos. U tom odjeljku, Ustavni sud u potpunosti okreće ploču, te priču o „egzistencijalnom minimumu“ pojedinca i osoba koje taj pojedinac uzdržava u potpunosti predaje diskreciji zakonodavca. Čime – poput slona u staklarni – jasno i glasno negira „socijalnu pravdu kao temelj za tumačenje Ustava“. Na ovom mjestu, sucima Ustavnog suda, socijalni položaj samohrane majke sa dvoje djece u usporedbi sa socijalnim položajem samca bez djece postaje apsolutno irelevantan sa ustavnog aspekta.
.... Socijalna pravda .... temelj za tumačenje Ustava...
Hm, ne ovim sucima Ustavnog suda.
- Još jedna nedosljednost u primjeni kriterija upada u oči..
Tako u odjeljku 15.4 u kojem obrazlaže ustavnost oporezivanja neto primitaka (obzirom na prigovor o socijalnoj nepravednosti takvog postupka), Ustavni sud obrazloženje Vlade komentira riječima „tvrdnjama Vlade Republike Hrvatske ne može se odreći racionalna osnova. Sukladno tome, Ustavni je sud ... ocijenio da se osporeni posebni porez ... "
Na stranu u ovom trenutku sadržaj tog rezona – koji ja osobno smatram neprihvatljivim, i u neskladu sa socijalnom pravdom – zanimljiv je kriterij odlučivanja Ustavnog suda. Naime, u ovom slučaju, Sud je ocjenio kako stav Vlade ima rezona, te je egzistencija rezona bila dovoljna za prihvaćanje vladine argumentacije.
U odlomku 15.6 sud opet mijenja priču. Sada utvrđuje kako „se navedenim prigovorima ne može odreći logična i racionalna osnova“ ali to nije dovoljan kriterij za usvajanje prigovora, već se daljnjom argumentacijom upušta u voluntarizam („ipak ne može izvesti zaključak da je riječ o njihovu prekomjernom opterećenju zbog kojega bi ZoPPPM generalno morao biti ocijenjen nesuglasnim s Ustavom“), koristeći još jednom minimalnu plaću kao kriterij.
Nakon što je egzistencija racionalne osnove objašnjenja Vlade bio dovoljan uvijet, a egzistencija racionalne osnove prigovora na Zakon nije dovoljan uvijet za odluku Ustavnog suda, nedosljednost u primjeni kriterija kulminira u odlomku 15.5. U tom se odlomku odgovara na prigovor kako harač ne oporezuje primitke ispod 3000 kn koji se ostvaruju iz više izvora.
I tu je Sud zatražio očitovanje Vlade, koje je bezsadržajno. Iz tog se objašnjenja nikako ne može zaključiti na koji bi način takva vrsta oporezivanja bila jednaka prema svima. to je ujedno i prigovor koji se ne može jednostavno odbaciti formulacijom kako se „ne radi o prekomjernom (ne)opterećenju“, budući rezultira situacijom u kojoj osoba sa visokim prihodima (npr. četiri prihoda iz različitih izvora u iznosu od 2990 kuna, što u zbroju daje 11 960 kn) ne plaća ni kune poreza. Kraće rečeno – nikakva racionalna osnova za ustavnost ne može ni teoretski postojati.
E, tu Sud u potpunosti napušta kriterije kojim se koristio u drugim točkama, te jednostavno zaključuje:
Ustavni sud u ovom pitanju mora ostati suzdržan s obzirom na podijeljene uloge i odgovornosti zakonodavca i Ustavnog suda. Ustavni bi sud prešao dopuštene granice svoje nadležnosti kad bi se upustio u ispitivanje opravdanosti, svrsishodnosti i racionalnosti mjerila koje je vodilo Vladu Republike Hrvatske u predlaganju, odnosno Hrvatski sabor u prihvaćanju odluke da se posebnim porezom optereti svaki primitak iz članka 4. ZoPPPM-a zasebno, ali ne i njihov zbroj ostvaren u jednom mjesecu.
Sud nam ujedno podmeće i kukavičje jaje – nitko naime od Suda nije tražio da „ispituje opravdanosti, svrsishodnosti i racionalnosti mjerila“, već da utvrdi da li je konačan rezultat tih mjerila – harač – usuglašen sa Ustavom ili nije. Dakle, kraće rečeno Sud nam prodaje muda pod bubrege, govoreći nam kako on ne smije raditi nešto što nitko od njega nije ni tražio, elegantno pritom zaobilazeći odgovor na pitanje na koje je trebao odgovortiti – da li je ovakav konačni proizvod u skladu sa Ustavom ili nije.
SAŽETAK
 Nakon čitanja ovog rješenja ostaje gorak okus u ustima da se Ustavni sud nije vodio jednakim načelima i kriterijima prilikom odgovaranja na prigovore, već je upotrebom ad-hoc kriterija branio unaprijed zauzeti stav.
Suci si kroz kuloare laskaju da su ovom odlukom napravili puno više od odlučivanja o ustavnosti harača, te kako su ovom odlukom povlačili liniju između demokratske procedure (zakonodavne uloge parlamenta) i ustavnih prava (prava na socijalnu državu u ovom konkretnom slučaju). Nažalost, dodatna dimenzija ove odluke ne ide u tom pravcu, već oslikava političku ovisnost Ustavnog suda – što nije ni čudno, obzirom na koji se način Ustavni sud popunjava (isključivom voljom vladajuće većine), te kojim kadrom (bivše tajnice, državni službenici, ministri).
Meni osobno ovaj slučaj predstavlja prekretnicu, nakon koje sam uvjeren da se suci MORAJU birati dvotrećinskom većinom u Saboru, te da se kriteriji za njihov odabir moraju postrožiti i biti u većoj mjeri podložni javnom propitivanju. Štoviše, uvjerenja sam da nije dovoljno samo nove suce birati na taj način, već i da postojeći suci moraju proći kroz javnu raspravu i dvotrećinsku saborsku ratifikaciju.
KOMENTARI
Za sam kraj sam ostavio komentiranje komentara na ovu presudu, a najveću su mi pažnju privukli komentari Jadranke Kosor i Stipe Mesića.
- Jadrankine svete krave
Jadranka Kosor je u svom komentaru bila kratka i suzdržana:
"Kao što znate, presude, odnosno odluke Ustavnoga suda, se ne komentiraju i ja je neću komentirati, nego se one ispunjavaju u potpunosti". ... Zamolila je pritom da se, a nakon današnje odluke Ustavnoga suda, u medijima taj porez više ne zove haračem.
Rekao bih da je takav komentar očekivan. Svima, pa i Jadranki Kosor i sucima ustavnog suda, jasno je da je porez loš i da po nekoliko osnova krši ustavne odredbe. Sud je odlučio na to zažmiriti – pravdajući se ograničenim djelovanjem poreza i “neprekomjernosti opterećenja”. U tom kontekstu, naravno da premijerka želi da se čitava priča što prije pomete pod tepih, te da se ova loša odluka Ustavnog suda ne komentira i ne analizira.
Također, ova Jadrankina izjava pokazuje i što je njen primarni interes u cijeloj priči – “o ustavnosti šutite, ali porez više ne zovite haračem!”. Dakle, važniji je spin, način na koji se porez naziva, medijska i politička slika – nego sadržaj, tj. novci koje Vlada svakog mjeseca uzima iz novčanika. Ovime postaje jasno da “jabuka ne pada daleko od stabla”. Jadranka je ipak dugogodišnja Sanaderova desna ruka, a jedina stvar koju se uz Sanadera moglo pošteno naučiti je – kako spinati bez sadržaja.
- Stipina “pravna država”
Stipe Mesić je pak u svom komentaru ustvrdio:
"Moram reći da je to samo dokaz da ova država funkcionira kao pravna država i ja uvažavam odluku Ustavnog suda"
Ja ne znam gdje to Mesić vidi dokaz da “pravna država funkcionira”. Upratvo suprotno, ja u ovoj odluci vidim kako ona ne funkcionira, tj kako Ustavni sud traži opravdanja za unaprijed donesenu političku ocjenu.
 Za razliku od nas, omraženi nam susjedi – Srbi (ne Slovenci) demonstriraju što to znači “pravna država”: Zbog čaše šampanjca na stadionu Boris Tadić mora na sud
Naime, beogradska policija podnijela je 16. listopada prijavu protiv Tadića, predsjednika Nogometnog saveza Srbije i drugih nogometnih čelnika te tamošnje ministrice sporta. Naime, nakon utakmice koja je završila 5:0 za Srbiju nazdravili su šampanjcem na stadionu Marakana jer se Srbija plasirala na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, prenose srbijanski mediji.
Prema srbijanskom Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim događajima, točenje i konzumiranje alkohola zabranjeno je na stadionima, ali i u krugu od jednog kilometra oko njih. Tadić kao i drugi protiv kojih je podnesena prijava ranije su izjavili kako će platiti kaznu ako su prekršili zakon. Tadić je tvrdio da je samo nazdravio, no ne i da je popio piće.
Ako se sjećate i mi smo imali predsjednika Vlade kojeg je kamera uhvatila kako ispija čašicu na sportskom natjecanju. I sami znate kako je reagirala naša pravna država – nikako.
|
|
Linkovi
|
